Moja misija

Napravio sam GravesMail jer mi je dosadilo da davatelji usluga e-pošte skeniraju moje poruke, prate kada ih čitam i prodaju moje podatke oglašivačima. Htio sam klijent e-pošte koji moju e-poštu tretira kao moju — pohranjenu na mojem računalu, analiziranu lokalno, nikada nikamo prenesenu.

GravesMail je moj odgovor na to. To je klijent e-pošte kojem je privatnost na prvom mjestu i koji IMAP upotrebljava isključivo kao prijenosni sloj. Vaša se e-pošta preuzima na vaše računalo, analizira je mehanizam za otkrivanje spama i zlonamjernog softvera u 7 slojeva koji se u cijelosti izvodi lokalno, a zatim se, ako tako odaberete, briše s poslužitelja davatelja usluge. Nijedna usluga u oblaku ne drži vašu poštu. Nema analitike ni praćenja načina na koji upotrebljavate aplikaciju. Nijedna treća strana ne dobiva pristup vašim porukama.

GravesMail nema telemetriju. Vaša e-pošta putuje samo između vašeg računala i vašeg vlastitog poslužitelja pošte, i ništa o vama ni o vašoj e-pošti ne šalje se meni ni bilo kome drugome.

Ja sam jedan razvojni programer koji ovo gradi jer vjerujem da privatnost e-pošte ne bi smjela zahtijevati pretplatu ni doktorat iz sigurnosti. GravesMail je dostupan za Windows, macOS, Linux, iOS i Android.

Kako je GravesMail nastao

GravesMail nikada nije trebao postojati. Rodio se iz frustracije, nakon što su sve druge mogućnosti isprobane i nisu uspjele.

Najprije sam zamolio davatelje usluga e-pošte za pomoć

Počelo je onako kako bi većina ljudi počela. Obratio sam se velikim davateljima usluga e-pošte — tvrtkama čije platforme svaki dan prenose milijarde poruka — i zamolio ih da učine više. Moju ulaznu poštu preplavljivao je spam, a velik dio toga nije bio samo neželjeni marketing. Bio je zlonamjeran. Napadi krađe identiteta. Pokušaji prijevare. Poruke koje pošiljatelj uopće nije smio zakonito poslati.

Zamolio sam davatelje usluga da se pokrenu i zaštite svoje korisnike. Nijedan nije odgovorio. Baš nijedan.

Zatim sam se obratio vlastima

Obratio sam se policiji i agencijama za kibernetički kriminal na svakoj razini do koje sam mogao doći — lokalnoj, okružnoj, gradskoj, državnoj, saveznoj i međunarodnoj. Nisam samo podnosio neodređene prijave. Istražni sam posao obavio sam. Ušao sam u trag počiniteljima do konkretnih adresa, konkretnih zgrada, konkretnih ljudi. Pronašao sam njihova imena, telefonske brojeve, profile na društvenim mrežama. Prikupio sam forenzičke podatke i izložio što točno rade, korak po korak, toliko podrobno da bi to vrijedilo kao digitalni dokaz.

Gotovo nitko nije odgovorio. Oni malobrojni koji jesu nisu poduzeli ništa. Dokazi su ostali stajati, netaknuti.

Zatim sam sam krenuo na počinitelje

Skenirao sam njihovu infrastrukturu. Pratio sam njihove IP adrese i mapirao njihovo djelovanje po podatkovnim centrima i uslugama u oblaku. Kad bi se premjestili, pošao bih za njima. Gonio sam ih od jednog davatelja usluga hostinga do drugog. Ali u tome i jest problem kad se branite od ljudi koji nemaju što izgubiti — oni se jednostavno sele dalje.

Na kraju sam shvatio da je jedini odgovor nešto izgraditi

Davatelji usluga neće pomoći jer im to ne donosi novac. Policija ne može ili ne želi djelovati jer problem prelazi previše granica. Izravno suprotstavljanje kriminalcima beskrajna je igra u kojoj udarite jednoga, a iskoči drugi. Nijedan od tih pristupa ne rješava problem.

Zato sam sjeo i postavio drukčije pitanje: što ako bi sama tehnologija učinila spam i krađu identiteta zastarjelima?

Spam postoji jer ga je jeftino slati i jer na njega nasjedne dovoljno ljudi da se isplati. Ako uspijete razbiti tu jednadžbu — ako poruke nitko nikada ne vidi, nitko ih ne klikne i ne donesu ni jedan jedini cent prihoda — ekonomska računica se urušava. Kriminalci ne prestaju zato što ih je netko zamolio. Prestaju zato što si više ne mogu priuštiti poslovanje.

To je ideja iza GravesMaila. Svaka instalacija uči iz spama koji prima njezin korisnik i zaustavlja ga prije nego što ga on vidi. Što se GravesMail više širi, to počiniteljima uspjeh postaje skuplji.

Ubija ih trošak.

U što vjerujem